“Nostalgija za svjetlom” je kinetičko-zvučna instalacija koja evocira izgubljena zviježđa – nebeske oblike koje više ne vidimo jer je njihovo svjetlo već davno nestalo. Iako fizički prisutne, te zvijezde postoje samo u “sjećanju” svemira. Instalacija se nalazi u parku ispred Umjetničkog paviljona u Zagrebu, gdje svjetlosne kugle među krošnjama simuliraju sazviježđa. Njihovo sporo, gotovo neprimjetno kretanje mijenja položaj svake ure, stvarajući stalno novu sliku neba. Kugle se gibaju različitim brzinama i smjerovima pomoću programiranih elektromotora. Zvuk instalacije čine četiri kanala ambijentalne kompozicije – kombinacija NASA-inih snimki i zvukova noći, generiranih u softveru SuperCollider kao nasumične vremensko-harmonijske sekvence. Na konceptualnoj razini, rad je hommage nevidljivim zvijezdama i promišlja pojam sjećanja: možemo li pamtiti nešto što nikada nismo doživjeli? Instalacija preispituje granice percepcije i pamćenja, nudeći u javnom prostoru sinematično, monumentalno iskustvo koje je, samo na tren – beskrajno.
