Autorsko vodstvo izložbom “Bilo jednom… hrvatske tvornice igračaka u 20. stoljeću”

Izložba donosi pregled razvoja domaće industrije igračaka, s posebnim osvrtom na tvornice Biserka, UZOR, Jugoplastika, 25. maj – Labin, TIK-TIK Krapina, koje su tijekom druge polovice 20. stoljeća oblikovale svijet igre generacija djece. Izložba je podijeljena u tri velike zasebne cjeline.
Prva cijelima daje kontekstualno povijesni prikaz pet prvih veliki tvornica igračka u 20. stoljeću Kronološki obuhvaća dvije zagrebačke tvornice, Uzor i Biserka, splitsku Jugoplastiku, tvornice iz Latinštine 25. maj (kasnije Tila) i Labinprogres, kao i tekstilne tvornice krapinski TIK TIK-a i osječki Lio. Svaka je od tih tvornica na svoj način zanimljiva, imala je vlastiti razvojni put i bila vrlo uspješna. Iako se može činiti da su bile konkurentne, zapravo je svaka od njih bila prepoznatljiva u svom području. Uzor je prva tvornica igračaka koja je 1950-ih izvozila svoje lutke i figure na zahtjevna inozemna tržišta poput Austrije i Nizozemske, a svoje je zlatno doba imala 1950-ih i 1960-ih. Biserka je bila jedina tvornica koja se isključivo bavila proizvodnjom igračaka te je 1962. godine dobila Disneyju licencu – kao jedina u zemljama socijalističke Europe. Jugoplastika je u svojim najboljim danima proizvodila i do 3.000 različitih dječjih artikala, a 1980-ih je prva uvela rad od kuće, zapošljavajući žene koje su kod kuće šivale odjeću za lutke i primale plaću te naknadu za struju i uporabu stroja. Tvornica 25. maj, najpoznatija po svojim prekrasnim lutkama, bila je prva u Jugoslaviji koja je 1972. predstavila plišane igračke. TIK je, brinući o svojim radnicima smanjene radne sposobnosti, osnovao odjel za proizvodnju igračaka koji je brzo osvojio tržište, osobito izradom maskota: Vučko, Zagi, Ledo Medo … Tvornica je ostvarila i uspješnu suradnju s nogometnim klubom Bayern. Osječki Lio također je proširio svoj asortiman na mekane igračke.
Druga cjelina posvećena je igraonicama i igrotekama koje je osnivao Savez društava Naša djeca Hrvatske pri kojem je osnovan Centar za igračke koji je imao za cilj osigurati da svako dijete, bez obzira na materijalne uvjete, ima pristup dobi primjerenim igračkama. Osnovane su igraonice i igroteke, uključujući putujuće igraonice koje su dolazile do djece u prigradskim i ruralnim sredinama. Tako je SDND i Centar od osnutka radio na prikupljanju i proučavanju igračaka, a rezultat je bogat i jedinstven fond igračka SDNDH-a čiji je manji dio izložen u drugoj prostoriji.
Treća prostorija izložbe nastala je u suradnji s prof. dr. sc. Renatom Pinjatelom i doc. dr. sc. Damirom Miholićem, koji su izradili koncept Povijesni razvoj didaktičkih i asistivnih igračaka, a gospođa Tanja Parlov, profesorica likovne kulture u Centru „Vinko Bek“, koja dugi niz godina radi s didaktičkim i asistivnim materijalima za slijepu i slabovidnu djecu ustupila nam je dio svojih materijala za ovu izložbu.
Izv. prof. dr. sc. Sonju Vuk i Antonio Kutleša, viši umjetnički suradnik Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu predstavili su rezultate projekta Izrada didaktičkih materijala za djecu s teškoćama u razvoju uključenu u tretman intervencije s pomoću konja. Riječ je o istraživačkom projektu koji se provodi u sklopu predmeta Pedagogija i metodika nastave likovne kulture. Osnovni je cilj bio interdisciplinarno povezati teorijsku nastavu i likovnu praksu studenata metodama projektnog učenja i igrifikacije, potaknuti ih na kreativni proces te pripremiti za rad s djecom s teškoćama u razvoju. Rezultati su suvremene didaktičke igračke izloženi su u trećoj prostoriji.
Cijela izložba prilagođena slijepim i slabovidnim osobama, koje s pomoću QR koda mogu poslušati cjelokupni sadržaj izložbe.